Monday, January 31, 2011

J.K.Clang


IZLET
Ponovo sam je sanjao. I posle toliko godina, ja je još sanjam... Probudio sam se, a duša mi je bila ispunjena njenim prisustvom. I opet sam, kao i svakog jutra, pre nego što raspršim toplu crvenkastu tminu sklopljenih kapaka i suočim se s praznom posteljom i praznim životom, odlučio da stisnem zube i hrabro pobedim još jedan dan. Ha. Neobuzdano prolećno sunce prosto me je ucenjivalo da napokon odem na naše nekad najdraže izletište.
...
Čim sam stupio na utabanu stazu pomislio sam da nešto nije kako treba. Isprva nisam uspevao da razaznam šta mi to smeta, ali sam ubrzo prepoznao zvuk motorne testere. Nekoliko stotina metara dalje sačekao me je zastrašujuće besmislen prizor: na padini preko potoka neko je sekao svako drvo pitomog gaja. Delovi grana i trupaca ležali su raskomadani i divljački razbacani po blagoj nizbrdici koja je sada krvarila strugotinu kroz izgaženo poljsko cveće. Na nasipu sa ove strane potoka sedeo je jedan postariji čovek i tužno vrteo glavom.
Pozdravio sam ga, a on mi je ispričao da je odrastao u blizini i da poznaje taj gaj kao svoj džep, svako to drvo raslo je zajedno s njim. Podsetio me je na jednu kvrgavu i krivu vrbu, tu odmah do potoka, vrlo upečatljivu, koja je izgledala baš kao dvogrba kamila. Kazao je da je nekoliko najlepših leta u životu proveo tu, jašući pustinjom i boreći se s maskiranim razbojnicima koji napadaju njegov karavan.
A sada je od nje ostalo samo deblo, i na njemu višestruki zaseci, kao ožiljci od žileta na nečijim zglobovima. I zašto? Da bar postoji neki dobar razlog... Ali ne, dva su se brata posvađala oko nasledstva. Na kraju je jedan od njih uzeo testeru i rekao: ako nije moje, vala neće biti ni tvoje.
Neko smo vreme bez reči posmatrali ubijeni gaj, čak i kada je utihnula buka dželata. Onda me je moj novi poznanik potapšao po ramenu i uspravio se. Krenuo je posustalim korakom stazom pored potoka i ubrzo se izgubio među retkim zelenilom.
Sedeo sam tiho i svečano naspram osakaćenog drveta sve dok mi duša nije prepukla i počela da curi kroz stisnute kapke.

7 comments:

  1. Sviđa mi se! Mnogo mi se sviđa. Nemaš pojma koliko mi je drago što je ona blokada probijena :)

    Ovo me je malo podsetilo na Đoletovu "Drvenu pesmu"...

    ReplyDelete
  2. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete
  3. Djole zna !! :-)
    Odlican tekst.Kad smo vec kod Djoleta..mene je asociralo na deo od jedne pesme u kojoj kaze:
    "On me oslovi:Pa, kako idu poslovi?
    Ma idu,progundjoh,u vrazjeg vraga"

    ReplyDelete
  4. Hvala, Buba.
    Pomenutu pesmu sam baš danas slušala, kod Vanje. Svaka sličnost sa stvarnim stihovima je slučajna, ili kako to već ide na špici... :)

    ReplyDelete
  5. @Buba, "Čovek sa mesecom u očima". To "kod mene" što spomenu J.K.Clang je ovde Đorđe Balašević, pesnik pacifizma :)

    ReplyDelete
  6. Веома лепо блогу;)) Ми смо желели да га гледате .. топли поздрав из Пољске и послати пољубац; **

    ReplyDelete